S jedne strane posljednja epizoda komične serije „Teška reč“ jeste bila
dobra zabava i sigurno će, zajedno sa Utiskom nedjelje koji je išao istovremeno na B92, će ući u anale digitalne zabave kao jedna od najluđih večeri ikada na srpskim televizijama,
ali s druge strane tužno je bilo gledati Miću Jovanovića, donedavno rektora
Megatrend Univerziteta kako se koprca u sopstvenim lažima kao riba u mreži.
Ovih dana će sigurno biti analiza gdje se sve dr Mića izlupetao, koliko je njegova
priča bila puna šupljina. Najbolji pokazatelj o kakvom čovjeku se radi i koliko
vrijedi bilo šta što on kaže jeste sada već čuvena poruka Olji Bećković u kojoj
kaže da neće doći na gostovanje u njenu emisiju jer će se zadržati još par dana
u Londonu, a onda, u istom terminu u kom je obećao da će se pojaviti na B92,
ode na Pink gdje je znao da će imati bolji doček. Što je i logično, ono što je
Pink u svijetu medija, to je Megatrend u akademskom svijetu – mjesto na kom za
određenu sumu „novaca“ ekspresno, gotovo preko noći, možete ispuniti svoje
snove, bili oni da postanete pjevaljka ili doktor nauka.
Zašto kažem da je sada tužno gledati Miću? Jer je
Mića trenutno najusamljeniji čovjek na svijetu. Ovi što ga brane, vidi se da ga
brane preko one stvari i brane ga jer time brane dr Stefanovića, gledajući da
tim potezom steknu simpatije Velikog Vođe. Nije Mića glup (totalno), i njegova
rečenica da je udar na njega udar na Vladu nije daleko od istine. Ovo što je
uradilo par hrabrih mladih ljudi, a to je da su rekli jasno i glasno ono što su
i slijepci mogli da vide (pun intended), jeste udar na sistem. Sistem
povezanosti kvaziakademske sa kvazipolitičkom elitom.
Mene pak interesuje nešto drugo. Očigledno je da
su Miću niz vodu pustili i neki koje je smatrao dobrim drugarima, a među njima
štrči ime Ivice Dačića. Podsjetimo, istog onog Ivice Dačića koji je
svojevremeno, dok je obnašao dužnost premijera, zabo nož u leđa (ili srce?)
akademskoj zajednici, Univerzitetu s kog je potekao (Beogradskom Univerzitetu)
i za čiju se dobrobit morao brinuti, jer je bio najviši službenik države koja
je osnivač tog istog Univerziteta. To je učinio tako što je otvaranje akademske
godine proveo na Megatrendu smješkajući se i poručujući nam tim svojim osmjehom
„samo vi rintajte a mi se ovdje super zezamo“. To je uradio bar jednom, koliko
mene sjećanje služi, a moguće je da je to uradio i nekoliko puta. Poznato je da
je njegov stranački kolega, zaposlenik Megatrenda, prof. Žarko Obradović u
svojstvu ministra prosvete preferirao da akademske godine započinje na
Megatrendu. Nije sporno da je Megatrend bio SPS-ov projekat, da ruka ruku mije,
da je Mića nabacivao tezge drugarima iz SPS-a (Ž. Obradović) kao i da je
dijelio zvanja kao vlasnici Mančester Sitija pare za transfer, dok su se ovi Mići
revanširali zapošljavajući većinu njegovih kadrova po državnim službama i
firmama (sam Mića je iznio podatak da je 92% ljudi sa njegovih fakulteta
nalazilo zaposlenje u roku od 1 godine, što je fantastičan rezultat čak i za
mnogo razvijenije zemlje, dok je taj isti Dačić u obraćanju studentima MT govorio
kako država treba da obezbijedi da svi oni dobiju posao kad završe faks, jer je
50% mladih nezaposleno. Nadam se da neko vidi nelogičnost u ove dvije izjave).
Ti potezi SPS drugara na vlasti su podizali rejting Megatrendu i popravljali
njegovu poziciju na listi poželjnosti prilikom upisa fakulteta, što je Mići
bilo najvažnije, jer je svaki novi brucoš značio 1500 evra godišnje donacija
direktno u džeš Mići, kao 100% vlasniku Megatrenda. Pa vi vidite da li se
isplatilo čašćavanje drugara na vlasti (a bogami i u opoziciji).
Dakle, Mića je pušten niz vodu da bi se sačuvali ostali, i to je Mići jasno, i zato je on bio onako pogubljen i pokušavao da zavara tragove onim usiljenim osmjesima. Ipak, Miću ne treba sažaljevati. Njegov životni
stil u kom je on glumio neku balkansku kombo verziju Hjua Hefnera i Hauarda Hjuza
zaista je bio u neskladu sa njegovim navodnim akademskim pedigreom i žestoko je
išao na živce svima kojima je Mića tim svojim bahaćenjem nabijao na nos da su „kolege“
po akademskom zvanju. Nije to moglo da se trpi dovijeka. Sve te silne jahte,
rols-rojsevi, privatni avioni i atraktivne žene su djelovali isuviše bahato u
situaciji u kojoj većina roditelja krpi dupe ušima ne bi li platila još jednu
ratu na njegovim fakultetima. Da budemo načisto, nije Mića uživao te blagodeti
sam – Mića je bio SPS verzija bogatog strica iz Amerike, koja je svojim
drugarima ispunjavala želje, nekom da bude profesor, nekom da bude u društvu
žena čiji je dekolte u visini čuperka Ivice Dačića. Naravno, kao i svaki pravi igrač,
Mići nije bilo teško da se prešalta na novu pobjedničku snagu, ponudivši mjesto
profesora Zorani Mihajlović i omogućavajući još jednom od potpredsjednika SNS-a
da diplomira, magistrira a potom da, sada u već čuvenom slučaju, doktorira. Uz
to, Mića je i šakom i kapom dijelio indekse (vjerovatno bez naplate školarine)
slavnim sportistima i drugim javnim ličnostima dodatno estradizujući sopstveni
fakultet ali i akademsku zajednicu kojoj se ta nuspojava sigurno nije dopadala,
ali su ćutali, što je tema za posebno pisanije.
Bahatost s kojom su Mića, Megatrend i drugari
pišali i ismijavali se ostatku te iste akademske zajednice bila je zapanjujuća,
od od pomenutih nastupa državnih službenika kad god bi hvalili Megatrend na sva
usta preko legendarne kampanje „šta čekaš, završi Megatrend i pali“. Sa istom
takvom drskošću i bahatošću su se drugari i odrekli Miće, tako da možemo da
kažemo da je krug zatvoren. Bar što se Megatrenda tiče. Za sve te grebatore to je
završena priča, kao kad u omiljenu vam kafanu upadne racija ili poreska i
zatvori je vo vjeki vjekov. Tugovaće Ivica za dugonogim brinetama za kojima se
oblizivao, biće teško Žarku što neće biti naplaćivanja dodatnih radova, ali ta
tuga će trajati par dana, a onda će ekipica naći novu zabavu. A ni Mići neće
biti loše, najavio je već prodaju Megatrenda, iako vjerovatno ne za cijenu koju
je mogao da dobije prije recimo par mjeseci, otići će avionom kompanije čiji je
vlasnik njegova duplo mlađa žena u svoju vilu na francuskoj obali i tugu
blažiti koktelima sa šarenim kišobrančićima dok mu talasi zapljuskuju jajca.
Srbiji sa druge strane ostaje da vidi šta će sa
toliko diplomiranih menadžera i doktora menadžmenta. Možda da se prešaltaju sad
na kosmologiju, to je trenutno in. Pa da postanemo sila u oblastima poznavanja
Velikog Praska i teorije struna.